Skrad kroz povijest - Skrad | web portal turističke zajednice

Go to content

Main menu:

Skrad kroz povijest

OTKRIJ SKRAD

«Nedaleko od Skrada., prije nego  se do jednog zavoja dođe, ukazuje se romantično divlja okolica. Ona veoma priliči jednomu bogazu  (klancu) u  salzburških gorah. (...) Imade u miloj našoj domovini veličanstvenih prizora u izobilju koji bi se s inostranimi usporediti mogli»

Antun Nemčić:  «Putositnice»



Tako je o Skradu i okolici pisao Antun Nemčić, hrvatski preporodni književnik, kada je daleke 1843. godine putovao Lujzinskom cestom kroz Gorski kotar. To je i prvi doživljaj prirode u ovomu dijelu Lijepe naše koji je zabilježen u nekom putopisnom djelu hrvatske književnosti. Svi koji danas putuju ovim dijelom Hrvatske prema moru doživjet će Gorski kotar kao jedan od najljepših naših predjela. Svuda ih dočekuju živopisni planinski krajolici i romantična goranska mjesta. I Skrad je jedno od takvih u srcu Gorskoga kotara.






Općina Skrad jedna je od manjih u Gorskomu kotaru: prostire se na samo 53,85 km2 i ima oko 900 stanovnika. U njoj su 32 manja ili veća naselja i zaseoka, od toga u 7 danas više nema stanovnika. Skrad je središnje općinsko naselje. Smjestio se uz Lujzinsku cestu - staru, u novije doba moderniziranu cestu - i željezničku prugu, prometnice koje povezuju unutrašnjost Hrvatske s Rijekom preko Gorskoga kotara. Uz važne prirodne pogodnosti, i povoljan prometni položaj tijekom prošlih je razdoblja znatno i poticajno utjecao na razvitak Skrada. Prvi jasni i pouzdani podatci o postojanju Skrada potječu iz 1694. godine. Novija istraživanja, međutim, dokazuju da je za današnje područje Skrada taj toponim upotrijebljen već 1641. godine, ali tada, po svoj prilici, naselja još nije bilo. Pouzdano se zna da je 12. lipnja 1694. godine osam kmetova dobilo od vlastelinstva, kojega je sjedište bilo u Brodu na Kupi, zemlju i osnovalo naselje. U XVII. stoljeću, kad su u ove krajeve prestale provale turskih pljačkaških družina, život se počeo vraćati u razorena sela. Zrinski, koji su 1577. godine rodbinskim vezama preuzeli od Frankopana brodsko vlastelinstvo, počeli su svoje opustjele posjede oko Broda na Kupi naseljavati novim kmetovima. Povratnici su ovamo donijeli kajkavski dijalekt. Tako je istisnuto čakavsko narječje kojim se ovdje govorilo prije turskih provala. Kajkavskim dijalektom, tzv. goranskom kajkavštinom, i danas govore stanovnici ovoga kraja. Nastojanjima Zrinskih da obnove brodsko vlastelinstvo treba zahvaliti što je u XVII. stoljeću obnovljen i Skrad. U početku Skrad se veoma sporo razvijao. Zna se da je još 1805. godine imao 13 kuća, 14 obitelji i 114 stanovnika, a svi su oni bili kmetovi brodskoga vlastelinstva. Znatno brži razvitak Skrada otpočeo je kada je kroz mjesto sagrađena Lujzinska cesta koja je povezala Karlovac s Rijekom. Gradnja te je ceste bila posljedicom sve većeg prometa i trgovine što su se odvijali između unutrašnjosti Hrvatske i Kvarnerskog primorja. Graditi su je počeli 1803. godine od Rijeke prema Karlovcu. Već 1809. bila je dovršena do Netretića blizu Karlovca. Nastavak radova prekinuo je rat u koji je Europu, pa tako i Austrijsku Carevinu, uvukao francuski car Napoleon I. Francuska je vojska zaposjela dio hrvatske do desne obale Save i Skrad se tako u jednomu kraćem razdoblju našao u Francuskom Carstvu kao dio Ilirskih provincija. U to razdoblje pada i dovršenje ceste do Karlovca. Učinili su to Francuzi jer je nova cesta s vojničkoga gledišta bila za njih silno važna. Prema Napoleonovoj supruzi Mariji Lujzi Lujzinska je cesta dobila ime. Francuzi su otišli 1813. godine, ali je ime ceste ostalo sve do danas. U novije je vrijeme opsežnije rekonstruirana i asfaltirana. Tako modernizirana predana je prometu 1954. godine. Za razvitak Skrada ni jedan događaj do tada nije toliko značajan kao dovršenje Lujzinske ceste. Novom se cestom odvijao živ promet. Procjenjuje se da je njome dnevno prolazilo i do 1000 zaprežnih vozila. U prijevozništvo (kirijašenje) uključivalo se lokalno stanovništvo, a u Skradu je otvoreno prenoćište za putnike, sagrađene su staje i spremišta za stoku i vozila što su prometovala cestom. Po jednoj predaji , zbilo se to 1820. godine, ali je pouzdanije da se to dogodilo 1841. godine. Ta masivna zgrada, sagrađena u baroknom stilu, u kojoj je bila gostionica s prenoćištem, i danas postoji i pod zaštitom je Konzervatorskog zavoda u Rijeci kao jedna od vrijednih povijesnih građevina u Gorskomu kotaru. Postupno su se u Skradu otvarale gostionice i prenoćišta u pojedinima domaćinstvima. Skrađani su tako vrlo rano naučili poslovati sa strancima pa im ugošćavanje putnika nije od tada bilo strano. Novi, važan poticaj za napredak Skrada zbio se 1873. godine kad je dovršena željeznička pruga, koja je također prošla kroz Skrad, povezavši unutrašnjost Hrvatske s Kvarnerskim primorjem i lukom Rijekom. Skrad se tada našao na dvjema prometnicama koje su , svaka na svoj način, obilježile život i razvitak i njegov i okolnih naselja tijekom XIX. i u XX. stoljeću. U drugoj polovici XIX. stoljeća broj se stanovnika u Skradu povećao pa se javila i potreba da se otpočne s institucionalnim obrazovanjem mladeži. Osnovna je škola otvorena 1876., a u susjednim Divjakama 1886. godine.






Danas je Osnovna škola Skrad, s Područnom školom u Kupjaku, razvijena suvremena prosvjetna ustanova koja je izvrsno opremljena nastavnom opremom i s bogatom školskom knjižnicom, a djeluje u novoj, vrlo uređenoj školskoj zgradi što je sagrađena 1976. godine. Uz Školu postoji i Dječji vrtić. Opći napredak Skrada tijekom XX. stoljeća bio je odlučnim činiteljem i u preseljenju središta crkvenog života iz Divjaka. Crkva svetog Izidora u Divjakama sagrađena je 1754. ili godinu dana ranije, a samostalna župa osnovana je 1807. godine. Obuhvaćala je sva naselja na području koje danas pripada Općini Skrad. Župni je stan sagrađen u Divjakama 1845. godine. Najstarija u skradskoj općini jest nešto manja crkva svetog Antuna u Skradu. Spominje se prvi put 1733. godine. Kasnije je srušena i na njenim temeljima sagrađena je 1864. godine nova. Temeljito je obnovljena 1996., a župni stan dovršen je i službeno otvoren 19. siječnja 1975. godine, kad je ovamo preneseno sjedište župe, budući da je u međuvremenu i znatan dio stanovništva napustio sela oko dotadašnjega župnog sjedišta u Divjakama. Razdoblje do početka Drugoga svjetskog rata doživljavamo zlatnim dobom u razvitku Skrada, posebice kao poznatoga turističkog odredišta u ondašnjoj državi. Početkom XX. stoljeća turisti su ovamo dolazili zbog vrlo pogodnih klimatskih prilika u privlačnima planinskim uvjetima. Zato je u Skradu već 1914. godine osnovano Društvo za promet stranaca, preteča Turističkog društva, koje se brinulo o tomu da se mjesto što bolje pripremi za prihvaćanje gostiju koji su ovamo dolazili, ljeti i zimi, na odmor, oporavak i klimatsko liječenje. U tomu razdoblju sagrađena je u Zelenom viru hidrocentrala (1921. godine) pa je Skrad prvi u Gorskomu kotaru dobio električnu struju. I prvi hotel u Gorskomu kotaru sagrađen je u Skradu (1919. godine hotel «Zeleni vir»). Nešto kasnije, 1933. godine, podignuta je vila «Verin bor», pansion koji je njegova vlasnica uredila i vodila na razini onodobnih turističkih objekata u Švicarskoj. Sagrađene su i zgrade u predjelu Šiler (dječje oporavilište, sanatorij za oporavak podmorničara Ratne mornarice Kraljevine Jugoslavije, otvoren 1938. godine), počela je djelovati Ferijalna dječja kolonija Crvenoga križa, pa je Skrad postao poznato turističko mjesto u koje se dolazilo na odmor, oporavak i liječenje dišnih organa iz mnogih dijelova tadašnje Jugoslavije. Zimi je Skrad bio i skijaško odredište kamo su navraćali ljubitelji skijanja zbog rekreacije ili takmičenja. Treba, naime, reći da su Skrađani već 1935. godine sagradili skijašku skakaonicu (za skokove do 30 m) na sjevernim padinama Skradskoga vrha (projektirao ju je Norvežanin T.T.Hansen), u godinama kad se skijaštvo tek počelo širiti, posebice skijaški skokovi na posebno uređenim skakaonicama. Zbog pogodnih klimatskih prilika i ljepote krajolika Skrad je 1936. godine proglašen «visinskom zračnom banjom», oporavilištem i lječilištem za osobe s oboljelim dišnim organima.






Uz tranzitni turizam, najvažnija gospodarska grana u Skradu i okolici bilo je i poslije Drugoga svjetskog rata iskorištavanje šumskoga bogatstva. Šumarija je ovdje osnovana vrlo rano, u godinama kad je brodsko vlastelinstvo preuzela kneževska obitelj Thurn und Taxis. U šumarstvu se ovdašnje stanovništvo zapošljavalo kao šumski radnici, prijevoznici (kirijaši), što su se sa svojom zaprežnom stokom uključivali u promet (dok ih nisu istisnuli kamioni), radnici u drvnoj industriji i pilanama. Važna gospodarska grana u kojoj je zaposlen dio stanovništva bila je elektroprivreda. Neki su se zaposlili i na željeznici. U zapošljavanju, posebice ženske radne snage, važnu su ulogu imali i objekti u skradskomu predjelu Šileru, gdje je najprije djelovalo lječilište za vojne osobe, tuberkulozne bolesnike, a nakon toga tu je uređeno dječje oporavilište za djecu vojnih osoba. Danas su ti vrijedni objekti posve zapušteni... Znatne promjene zahvatile su Skrad u godinama nakon osamostaljenja Republike Hrvatske. Godine 1993. uspostavljena je Općina Skrad. Do tada je ovdje bio tek mjesni ured. Gospodarski tijekovi u Općini pretrpjeli su znatne promjene pa i nazadovanje, posebice kad je 2003. godine otvorena nova, suvremena autocesta koja je mimoišla Skrad. Nestalo je tranzitnog automobilskog prometa pa je u životu Skrada, posebice u turizmu, nastao zastoj: najvažniji ugostiteljski objekti su zatvoreni. Opći su životni tijekovi usporeni ili posve stali pa se sada nastoji oživiti zdravstveno - rekreacijski turizam, oslonjen na revitalizaciju zgrada na Šileru, i vratiti Skradu ono značenje u turizmu kakvo je imao nekada. U tomu osobito nastoji Turistička zajednica Općine Skrad. O unapređivanju gospodarstva u Općini Skrad i u Gorskomu kotaru brine se Poduzetnički inkubator (PINS d.o.o.) koji je osnovan 1995. godine. Sjedište mu je u Skradu, a svojim je poticajima i podrškom utjecao na to da sada ima na ovomu području već pedesetak poduzetnika raznolikih struka. U kulturnomu i u sportskomu životu postižu se vrijedni rezultati. Središtem kulturnog života jest temeljito obnovljen i vrlo suvremeno uređen Dom kulture, otvoren 2004. godine. U njemu se priređuju likovne izložbe, koncerti i druge prigodne kulturne priredbe. Od 1996. godine kontinuirano i nadasve uspješno djeluje Mješoviti pjevački zbor, središnja sastavnica KUD-a «Zeleni vir». Oživio je i športski život: djeluje nogometni klub, aktivni su streličari, kuglaši i Planinarsko društvo «Skradski vrh». I vatrogastvo u Općini Skrad ima bogatu tradiciju (skradski vatrogasci djeluju od 1932. godine), izvrsno je organizirano i opremljeno. Sve to govori da Općina Skrad i u novima, dijelom promijenjenim uvjetima, usprkos početnom posustajanju, napreduje i postiže domete i u gospodarskom i u društvenom životu koji joj otvaraju široke putove u općem razvitku.

Mr. sc. Vladimir Mance




Back to content | Back to main menu